004. Igor Savin – 1. dio

Ovo je emisija čiji zadatak je govoriti i svirati lijepo o gradu koji je uvijek bio široka srca poput ravnice u kojoj se smjestio. Lijepo, na način da se sjetimo mjesta, glazbe i ljudi koji su disali ovaj isti zrak, šetali ovim istim parkovima, doživljavali svoje prve ljubavi i prva iskustva baš tu negdje uz Dravu ili uz tramvajsku prugu koja je svim pravim Osječanima izuzetno važna, jer se po tim “šimana”, kako je govorio jedan dječak kad je stjecao svoja prva znanja o svom gradu, kreće to čudo tehnike tramvaj, kojeg svi Osječani doživljavaju kao jedan od simbola ovog grada.

Povezat ćemo neka mjesta u različitim godinama, kroz različite generacije.

Drage slušateljice i slušatelji molim vas da vodite računa o tome da smo svi šetali ovim ulicama i parkovima, ali ne u isto vrijeme, a ako vam se u nekoj šetnji učini da ste negdje susreli nekog od mojih gostiju, to je zato što oni u stvari nikada nisu zauvijek otišli iz Osijeka.

U ovoj emisiji govore samo oni koji vole Osijek i koji imaju što podijeliti s nama ostalima koji ga isto tako volimo.

Ideja je, da sve svi sjete onog “svog Osijeka”, a mi ga moramo prepoznati kao svoj.

Kao centar koji je iznjedrio ogroman broj sjajnih glazbenika Osijek je nepresušan izvor gostiju za ovu emisiju.

Četvrta i peta emisija ugostile su Igora Savina.

Igor Savin – kompozitor, aranžer, multiinstrumentalist, jazzer, pionir elektronske glazbe na ovim našim prostorima. Čovjek koji je proveo dvadeset najljepših godina baš ovdje, u Osijeku. Igor Savin je autor glazbe za 170 filmova, 72 kazališne predstave, 14 baleta, oko 800 vlastitih orkestralnih djela, 1500 aranžmana dvjestotinjak glazbenih špica, snimio je 13 CD-a, a dobitnik je dva Porina jedan za koncertni DVD Radojke Šverko i onaj za životno djelo.

Igor Savin je stanovao je u ulici Ive Lole Ribara, današnjoj ulici Kralja Zvonimira, dok sam ja živio u Ruzveltovoj, današnjoj Cesarićevoj, pa smo tako bili iz istog kvarta. No razlika je 12 godina u datumu rođenja tako da, iako je Igor mene znao još kad sam se rodio, ja sam shvatio tko je Igor tek puno kasnije.

Igor: Ja sam se slučajno rodio u Zagrebu, jer 1946. moji su putovali iz Italije, preko Slovenije, preko Divače.  Onda smo se u Zagrebu zadržali jer je moj otac studirao u Zagrebu na Muzičkoj akademiji, a mama je bila kod Ane Roje, balerina. Onda su oni dobili posao u Hrvatskom narodnom kazalištu i onda su godinu dana bili u Zagrebu, ali kako je to onda išlo dekretom ponudili su im – hoćete ići u Niš, Suboticu, Sarajevo ili u Osijek. Onda je stari odlučio, daj da vidim kamo ide tko i vidio je da se u Osijek ide po kazni, svi oni koji su bili u Rusiji a i oni koji su studirali u Engleskoj, recimo, kao naš bivši gradonačelnik. I onda je stari odlučio – „O pa tamo je dobra atmosfera, umjetnička. Osim toga tamo se dobro jede, klima je odlična, onda nije bilo umjetne hrane. Fina Drava, kupanje, sve „Garnika“ drvena, nije još bilo Copacabane. Eto tako sam ja nakon godinu dana od rođenja, došao u Osijek.