009. Dado II dio

009.Dado Topić II dio

Mi smo kao Dinamiti u jednom trenutku odlučili da ćemo odmoriti, Međutim meni nije bilo do odmora, meni je bilo da radim. I onda kad sam otišao u Beograd, tamo su me objeručke prihvatili, kao OK ti si dobar pjevač, idemo raditi. Onda sam se ja stalno u nekim kraćim terminima vraćao u Osijek i pokušavao – Hajde idemo raditi. Međutim nikako proba od Dinamita, tako da sam ja sve duže i duže ostajao u bandu, jer jednostavno nije bilo fair da stalno odlazim. No u tih godinu i pol dana napravio sam veliku stvar, doveo sam Jozu u Korni grupu. Ja sam bukvalno došao u Osijek i kidnapirao ga. Odveo u Beograd i u pauzi nastupa Korni grupe kad sam zamolio Kornelija da je tu moj prijatelj iz Osijeka, gitarist iz Dinamita i da ga posluša. I kad je Joza uzeo gitaru pratili smo ga Furda na bubnjevima i ja na basu. I onda je nastao tajac. Sve glave su se okrenule prema pozornici i svi su slušali i gledali Jozu. Onda je došao Kornelije Kovač, sjeo za Hammond i mi smo tu nešto improvizirali dobrih pola sata četrdesetpet minuta. Poslije smo sjeli, razgovarali i Kornelije je pitao Jozu gdje je odsjeo. Ja sam rekao, nije odsjeo, ja sam ga doveo autom. Na to je Kornelije rekao „OK prespavat ćeš večeras kod mene“. I tako je ostao u Korni grupi.

Po odlasku iz Korni grupe ja sam htio da se opet vrate Dinamiti, međutim Rale je bio u Ljubljani, Joza u Beogradu, Berto je bio u obiteljskom biznisu i nije išlo. U takvoj situaciji se meni dogodi Time, ali je opet bio Rale – pola Dinamita još da je Joza pristao da svira bila bi to tri Dinamita. I onda je Jozu zamijenio Vedran Božić, pridružio nam se Brane Lambert Živković i Mario Mavrin i Tihomir Pop Asanović. To je u stvari bio prošireni Dinamit. Sada se dogodilo to da sam u grupi Time trebao primijeniti ono što sam naučio u Dinamitima i Korni grupi, jer sam ovdje jedini koji je istraživao i komponirao.

Dražen – da li se Osječani prepoznaju u svijetu?

Dado – ja kad sretnem nekoga u svijetu, u Dalmaciji, u Zagori ili u Makedoniji – ja u masi od 50 ljudi mogu prepoznati osječki „esekerski“ dijalekt. To mi odmah zazvoni zvonce, kažem ovaj je iz Osijeka ili bližeg kraja. To je prva stvar. Druga stvar – Osijek ima neku moć, uđe pod kožu u ljude i luči neku kemiju i stvara ljude zombije, ali u smislu kreativne i sposobne da život gledaju kroz nekoliko prizmi. Jedna je sa bojama, jedna crno bijela, socijalno, političko, ekonomsko,  egzistencijalna i tako dalje. I kad sve te prizme skupiš onda imaš sliku života jednog grada koji je ne znam čijom zaslugom na margini jednog događanja života u ovim prostorima zato što nije velik. Ali je bio kulturno središte kroz mnoga razdoblja. Tu su se susretali Rimsko carstvo, Tursko carstvo, austro-ugarsko carstvo.  Kad bi čovjek imao dovoljno vremena da se posveti proučavanju tu ima toliko materijala, baštine  kao  New York, Washington, London, New Orleans i neki drugi mega polisi. Osijek je u našem okruženju kulturni Mega polis. Možda u fizičkom smislu i geografski nije neko čudo od grada, iako može biti i to u našim glavama i u našim srcima. Osijek zaslužuje visoku poziciju u tom nekom rangiranju gradova prvenstveno po kulturi. Po kulturi svojih građana i po kulturnoj baštini koju je stvorio i ostavio iza sebe i koju sada i koju ima pred sobom. Dakle Osijek je ta neka perlica, jedna biserna kuglica u lančiću tog nekakvog globalnog događanja po gradovima i regionima, jer danas je svijet globalno selo. Sve se vidi, sve se čuje, a Osijek još uvijek ima šansu da se prikaže, kroz ovo što mi radimo, što ti radiš. Da se prikaže svijetu u svoj svojoj ljepoti u svim svojim bojama. Osijek svakako može kao gradska cjelina ponuditi jedan buket imena i prezimena koji su zaslužni za to. Ne smijemo zaboraviti ljude i odmah prva asocijacija Ladislav Fidri, u Ljubljani je bio Raletov prijatelj Pero Ugrin, pa Mića Marković, Cico i brojni drugi. Ratko Divjak je svjetski bubnjar, on bubanj svira, ne lupa. Dakle Dinamiti, pa Dinamiti prije Dinamita. Tuca koji je vrhunski instrumentalist, Kićo koji je bio dobar gitarista, dobar pjevač, dobar zabavljač. On je bio inkarnacija Elvisa u vrijeme dok je ovaj još bio aktualan kao svjetski star. Dakle mi smo imali Kiću koji je bio kompletniji od Elvisa. Često sam dolazio u Osijek, pa bi se u gradu na ulici dogovorio za poneku tezgu, pa bi onda svirali tu po Slavoniji. Onda su Zdena i Joško iz Zvučnog zida često svirali sa mnom. Uvijek je postojala potreba za dobrom glazbom i tu nikada nitko nije povukao kočnicu i to i dan danas traje.