007. HTV film DADO i DINAMITI

007 Draženov glazboplov 17.02.2021.

Ovo je emisija u kojoj oživljavamo glazbenu povijest Osijeka i pokušavamo skrenuti pozornost svekolike javnosti na značenje rock jezgre koja je nastala baš tu. Ne samo rock jezgre, nego i jazza, a i klasike, pa je možda bolje reći jezgre vrhunskih glazbenika koji su obilježili cijelu regiju. Ideja je da prikupljanjem ovih materijala izjava i sjećanja, tonskih zapisa, pa i fotografija koje objavljujemo na našoj FB stranici – Draženov glazboplov dođemo do kritične količine informacija koje će zainteresirati i naše povjesničare i muzejske djelatnike da stvorimo nekakvu muzejsku postavu, izložbu i monografiju koja će dokumentirati glazbeničku povijest Osijeka.

I to dok još ima onih koji ju mogu ispričati, jer nažalost sve ih je manje, a neki izuzetno važni su nas već napustili.

Kako ova naša emisija šeta kroz godine, ulicama, klubovima, parkovima i svim onim mjestima koja su imala nekakvu vezu s glazbom, u takvoj šetnji smo prošlog tjedna susreli jednu TV ekipu koja je šetala našim ulicama i pokušavala svojim kamerama i mikrofonima izvući osječke uspomene iz vremena Dade i Dinamita.

Riječ je  o ekipi HTV-a koji su snimali materijal za dokumentarni film o Osijeku šezdesetih – o Dadi Topiću i Dinamitima.

Odmah se sjetim Dadinog stiha – “jer bilo nas je puno dobrih u vrijeme Dinamita kad sviralo se iskreno i kad za muziku sve smo žrtvovali…”

Simbolična poruka Dade Topića – koja nije nastala šezdesetih godina – u pjesmi Život u čizmama s visokom petom.

Danas su gosti glazboplova članovi ekipe koja je snimala dokumentarni film.

Aleksej Pavlovsky je urednik produkcije HTVovog odjela Kultura pučke predaje i tradicija.

Ovaj dokumentarac je nastavak suradnje s našim suradnikom Stankom Ferićem s kojim smo do sada radili priče iz Šibenskog kraja. A kako je on vaš Slavonac iz Starih Mikanovaca došli smo na temu – kako je to bilo u Slavoniji, jer smo već prije snimali o počecima rock and rolla u Šibenskom kraju. Zanimljivo je da su upravo u to vrijeme nekako popularnost počeli stjecati i narodnjaci i rock and roll. A kako je Stanko radio na biografiji Dade Topića dogovorili smo se da napravimo emisiju o Dadi Topiću, Dinamitima i Osijeku. Ovo mi je fenomenalan grad, ja sam inače Riječan i te formativne godine sam proveo u Rijeci i uvijek sam mislio da mi je upravo Rijeka pravi grad. No čini mi se da mi je sada prevelika, upravo je Osijek prava veličina koja bi mi odgovarala. Osijek mi je super. Imate puno pogodnosti za jedan ugodan, lijep život, a i takav ste mentalitet znate uživati u životu. Taj jedan hedonizam, jedan fini hedonizam je prisutan kod vas u Osijeku i mislim da bi se jako brzo uklopio kad bi došao ovdje živjeti.

Ova priča o Osijeku šezdesetih, to je priča o vremenu, ali i o Dinamitima. Kroz te osobne priče, malu povijest doznajemo puno toga o Osijeku. Kako se živjelo, kako se dolazilo do ploča, što se slušalo, gdje se izlazilo, kakva je bila moda, kakve su bile društvene prilike kako su se snalazili. Počinjemo s Dadom koji dolazi svojim Mercedesom u Osijek i onda susreće Alberta Krasnića koji je spona iz obje postave Dinamita. Oni se sreću i priča ide dalje kroz Osijek. Kroz priču upoznajemo njih dvojicu i još neke njihove suvremenike. No nažalost kako je sve snimano u vrijeme pandemije nismo uspjeli dovesti Ratka Divjaka i Josipa Bočeka, jer smo imali velike covid komplikacije. Vezano uz testiranje i tako to. Teško je i snimati jer nas nitko ne može primiti u svoj dom. Vani je jako hladno. Nažalost nismo puno toga mogli realizirati, ali priča je ta Osijek šezdesetih u pričama Dinamita i njihovih suvremenika. Šezdesete su vrlo zanimljivo vrijeme. Nitko nije bio jako bogat, ali su svi bili puni entuzijazma. Jednostavniji je život bio. A skupili smo puno fotografija koje govore o tom vremenu. Mislim da ćemo uspjeti evocirati na pravi način to vrijeme.

Redatelj dokumentarca o Dinamitima i Osijeku šezdesetih je Ivan Mokrović, redatelj HTV.

S velikim veseljem sam došao u Osijek jer sam još kao dijete dolazio s mojom mamom koja je režirala predstave u Osječkom HNK-u. Tako da sam tu bio često i vežu me lijepe uspomene za ovaj grad. Drago mi je da mogu dati svoj doprinos Osječkoj kulturi kroz ovaj dokumentarac koji radimo. Malo me je stid, ali nisam znao da je Osijek bio takav grad rocka. Drago mi je da sam sad to posvijestio da je Osijek tako važan dio povijesti rock glazbe u našoj zemlji i jako mi je drago zbog toga. Želja nam je da slikom prikažemo neko vrijeme, koje je potpuno drugačije od ovog današnjeg i nadam se da ćemo uspjeti dočarati to vrijeme.

Stanko Ferić je vanjski suradnik HTVa, scenarist i novinar istražitelj. Inače urednik časopisa za kulturu sjećanja Volim Šibenik u Šibeniku kojeg izdaje od 2000. godine. Prije toga je bio novinar Večernjeg lista, Jutarnjeg lista, Slobodne Dalmacije, Arene, Poleta itd. Danas živi u Šibeniku, kako to da netko iz Šibenika dolazi snimati dokumentarni film o osječkom rocku?

Neobično je, na prvi pogled, da netko iz Šibenika dolazi u Osijek i snima film o rock glazbi u Osijeku, ali veza nije neobična jer ja sam iz Starih Mikanovaca, a stjecaj životnih okolnosti je htio da sam se kao Panonski mornar bez iskustva nasukao dolje u Šibeniku. Veza je i Dado Topić naš legendarni rocker koji je karijeru napravio u Osijeku, on je rodom iz Siverića iz Dalmacije, to je odmah u mom zaleđu, pa smo se nekako nas dvojica složili – On kao Dalmatinac koji je napravio karijeru u Slavoniji i ja Slavonac koji je napravio karijeru u Dalmaciji. I zapravo radeći na njegovoj biografiji jedno veliko poglavlje je Osijek i to je dobilo jedno obličje, pa smo od toga napravili scenarij za dokumentarac koji smo snimili u Osijeku.

Na njegovoj autobiografiji radimo više od 3 godine i koju god temu da otvorimo uvijek se vraćamo u Osijek, uvijek smo negdje na obali Drave. Osijek je njemu jako važan.

I Dado i ja smo vezani za Osijek. On je ovdje imao svoje djetinjstvo, mladost i karijeru, ali i ja sam vezan za Osijek. Naime ja sam kao novinar i neki javni kulturni djelatnik pa i neki nadobudni pjesnik radio u Slavonskom Brodu. U Brodu sam se družio s brojnim Osječanima pa i Vladimirom Remom. U jednom trenutku sam postao predsjednik književne omladine Hrvatske za Slavoniju i Baranju i nama je Osijek bio baza. Mi smo tu organizirali večeri poezije, izdavali neke zbornike, knjige poezije. Meni u Dalmaciji nedostaje šetnica pored Drave koju ima Osijek pa i Slavonski Brod. Ja sam mlađi od Dade i odrastao sam uz njega i grupu Time. On je zapravo uticao na nas, na naše formiranje kao osoba, neke glazbene svjetonazore. Kad smo doputovali u Osijek šetnja kroz grad je bila poseban užitak, njega svi znaju i pozdravljaju pa tim više. Svi su jako susretljivi, osjećaju da činimo dobro za Osijek, pa žele pomoći. Volio bih da jednom kad se vratim u Osijek naiđem na jedan osječki rock muzej u kojem će biti mjesta i za Kiću i za Dadu i za Đegera i za masu toga. Vidio sam da postoji puno toga dragocjenog sačuvanog i siguran sam da bi muzej bio prava stvar. Osijek je rock metropola i to ne samo zbog bandova, nego i zbog publike koja zna cijeniti pravu glazbu. Nažalost čini mi se da u Osijeku ne postoji svijest o tome koju baštinu rock kulture posjeduje pa ni vrijednosti toga što ima. Trebali bismo to reći ovako – Rock kultura u Hrvatskoj pa i bivšoj Jugoslaviji zapravo počiva na temeljima Osijeka. Bez Osijeka ne bi bilo ovakve rock kulture kakvu Hrvatska ima koja je zapravo njena, autentična. Nju su stvorili osječki glazbenici, prije svega osječki rockeri. Ne samo u Hrvatskoj nego i u Bosni i u Srbiji. Taj stvaralački genij, taj svjetonazor. I Korni grupa i Indexi i grupa Time i albumi Josipe Lisac i masu toga počiva na rock kulturi, rock umjetnosti koja je niknula ovdje pred Drave u Osijeku. Osijek bi se trebao prema toj svojoj rock baštini postaviti drugačije, da bi ju trebao njegovati i shvatiti da je to dio njegovog identiteta. Osijek je rock metropola ove države i nacije i on to mjesto mora dobiti. Mi ćemo to pokušati kroz ovaj dokumentarni film. Ako ga ne vratiti onda bar pokušati probuditi svijest da to treba čuvati i njegovati i da je Osječka rock baština već zaslužila mjesto u zavičajnom muzeju, pa i neku rock monografiju koja bi dala cjelovitu sliku rock kulture u Osijeku i značaja Osijeka u rock kulturi u Hrvatskoj. I to je jako važno. Mi živimo tu rock kulturu iako toga možda i nismo svjesni. Svaka čast i tamburašima i klapama, ja i to volim, ali Dado Topić, Dinamiti, Kićo Slabinac, Ratko Divjak i masu toga što je odavde došlo bilo je prije toga i ostavilo je puno dublji trag i mi to ne smijemo zaboraviti. To Osijek ne smije zaboraviti.