235. Echoes – Spacetime, Igor Delač velika retrospektiva – 02.07.2025.

Emisija 235 Echoes i Delač

Naš gost u 235. emisiji je Mario Huj – gitarist, pjevač i autor grupe Echoes.  S njim ćemo popričati i predstaviti novu pjesmu i spot koji se neki dan pojavio na YouTubeu.

U drugom dijelu emisije sviramo pjesme koje pjeva naš dragi Igor Delač. Kako je ljeto odlučili smo danas odsvirati nešto veći broj njegovih pjesama. 

Alive, Never Return

Spacetime – Snimljeno u KD Franjo Krežma.

Članovi benda su

Mario Huj – gitara i vokal

Marijan Gašparović na bas gitari, 

Tomislav Jambrešić na klavijaturama te 

Luka Kolak na bubnjevima

Igor Delač je sigurno jedan od najpoznatijih osječkih glazbenika koji je još uvijek vrlo aktivan i što je najvažnije vrlo pozitivan čimbenik glazbenih događanja u gradu Osijeku. Rođen 6.3.1968. u “Donjiki”.

Igor je ispričao u 37. Glazboplovu: Sve je počelo u maloj tavanskoj sobici moga brata, gdje smo se Igor Slivka i ja dernjali uz glasni r’n’roll s gramofon. Moj stariji brat Miro je imao solidan uređaj i solidnu fonoteku, pa smo mi koristili „gužvu“ i slušali ploče kad njega nije bilo kod kuće.

Nakon tog “performansa” Igor me pitao da li bih htio pjevati u njegovom tadašnjem bandu. Bio sam u totalnom šoku te sam nakon kraćeg opiranja pristao. Dakle više od 40 godina od početka. Došao sam na audiciju na kojoj su bili Igor Slivka na gitari i Peđa Stojčević na bas gitari (Obojici sam kasnije bio vjenčani kum). Pitali su me što ću pjevati, a ja sam samouvjereno rekao “Smoke on the water”. Njih dvojica su se samo pogledali i rekli; Ako zna “Smokić”, zna sve – ha,ha,ha. U bandu su uz dvojicu navedenih bili Berislav Hofman na gitari i Aduška na bubnjevima. S vremenom su obojica odustali i posvetili se nekim drugim aktivnostima. Kako je mjesto bubnjara ostalo upražnjeno, dečki su me pitali da li bih se ja, kad sam već na početku glazbene karijere, prihvatio bubnjarskih palica. Pristao sam i ubrzo kupio bubnjeve “Amati” od Tomislava Andrića – Jamba.

Neko vrijeme smo nastupali kao trio pod imenom “Bond”. Naknadno su se bandu priključili Dario Šariri i Igor Paunović – Gillan. Imali smo vrlo zahtjevan repertoar sačinjen od pjesama uglavnom stranih bandova; Whitesnake, Deep Purple, Uriah Heep, Led Zeppelin, Pink Floyd…

Za glazbeni ukus, najzaslužniji je moj 9 godina stariji brat Miro. On se nije aktivno bavio glazbom ali je imao zavidnu glazbenu fonoteku koja je i meni bila veliki poticaj za bavljenje glazbom. Roditelji su godinama pjevali u HPD Lipa i jako su voljeli glazbu. Pokojna Jelena Burić je rekla da sam talent naslijedio od mame Katice, a boju glasa od tate Tome. Slažem se. Sjećam se odličnih svirki u tadašnjoj mjesnoj zajednici “Sara Bertić” u Donjem gradu. Tamo su često nastupali bandovi: Mamin sin, THT, Moon…

Veliki uzor su nam bili dečki iz grupe H2SO4: Tiho Slivka na basu, a bubnjeve je svirao danas poznati osječki liječnik, ortoped Zoran Zelić. Oni su nastupali u holu moje osnovne škole “Bratstvo i jedinstvo”, današnja “Jagoda Truhelka”, gdje smo i mi Bondovci imali prvi nastup.

Kad bi nas roditelji pustili duže van, stigli bismo do Fortune u Tvrđi, gdje su nastupali Drago Laban, Ivša Romić, Zlaja Đaković i Dule Kupus. Tada je bio aktualan veliki hit “Abracadabra” Steve Miller banda. Obzirom da smo mogli biti najduže do kraja prvog seta, nadali smo se da ćemo uspjeti čuti tu famoznu izvedbu i bravurozni Labanov solo na gitari. U to vrijeme bile su popularne „tezge“ po selima, bio sam tražena roba jer sam pjevao i svirao, a tada se nastupalo u tricama: Gitara, bas i bubnjevi.

Prvi uzori su mi bili: pjevački: Dado Topić, Kićo Slabinac (rock varijanta), Ian Gillan, David Coverdale, Paul Rogers, a bubnjarski: Ian Paice, John Bonham, Cozy Powell. Kasnije svakako Oliver Dragojević i Dino Dvornik koje sam upoznao i s njima nastupao. Kasnije sam se sve više zagrijavao za soul i pjevače poput Joe Cockera, James Browna, Tom Jonesa. Tom Jonesa sam gledao uživo prije par godina i to je jednostavno savršeno.

U to vrijeme smo izlazili na Korzo ispred Rome, Hotel Central, a najčešće vrt, Tufna, Ugo bar, Riblji restoran, Pivnica u podrumu Centrala, Dalmacija (girice), Rendes Vous. A što se tiče glazbe sve je bilo puno teže, jer smo sve morali raditi isključivo na sluh, a danas si možeš pomoći s YouTubeom i naći sve što želiš i ponavljaš koliko puta trebaš. Nastupao sam s više bandova, recimo grupom Kviz i 1990. je Bero izlazio iz OK Banda i tada sam zamijenio na bubnjevima i za mikrofonom mog dragog prijatelja i kolegu Beru Crnkovića, tada su u bendu bili Peđa Stojčević, naravno Damba Vojvodić i Zdenko Rončević. I tako sam pjevao i svirao bubnjeve, a dvije godine smo pratili smo duo Neki to vole vruće i to je stvarno bilo odlično. A 1991. Bendu se pridružuje Taban na bubnjevima, a ja preuzimam isključivo mikrofon.

Starfish je bila jedna vrhunska ekipa koja je mogla nastupiti bilo gdje na svijetu, jer smo imali odličan repertorar i odlično smo svirali. Željko Nikolin – klavijature, Ivan Romić Ivša bas, Damir Vojvodić gitara, 

Dejan Kostadinović – Koks, često je i Ivica Murat nastupao s nama koji doista svira sve na čemu se može svirati. Odlično smo funkcionirali i sjajno se nadopunjavali i stvarno smo prijatelji za cijeli život.

Bila je tu i Prva liga, a od 2012. sam krenuo u samostalnu karijeru. I to je jedna potpuno nova situacija, tu više nema sakrivanja iza banda, nego si isturen i na prvoj liniji i sve što radiš za to si i dobar i loš. Nema drugih. Danas postoji jedna situacija koja je puno povoljnija nego što je bila nekada. Naime zahvaljujući internetu i medijskim servisima  dolazimo do stvarnih podataka o broju sviranja određenih pjesama i više ne možeš reći da te netko ne voli i ne želi svirati tvoju pjesmu. Sve je dostupno i te brojke su stvarno realne. Zanimljivo je da sam u jednom neobaveznom razgovoru s mojim prijateljem Miroslavom Zečićem, a tada sam imao pedeset godina i već sam pomišljao da je možda vrijeme da prestanem nastupati, a bio sam i u nekom vakuumu, došao do toga da mogu raditi i kao solo pjevač. I onda je on ponudio suradnju, jer on radi sa svojim sinom i tako je nastala pjesma „Budan“ koja je za dva tri tjedna zasjela na prvo mjesto top liste koja prati emitiranja na svim radijima i tako nas je sve to probudilo. Uz sve to dogodio mi se i zdravstveni problem, jer su mi dijagnosticirali rak limfoma, Hodgkinov limfom, krajem petog mjeseca i ja sam 3. šestog već bio na prvom ciklusu kemoterapije. U prvom trenutku to nisam javno objavio, ali moram se zahvaliti medicinskom osoblju, jer nisam morao ići u Zagreb i sve sam to prošao ovdje u Osijeku. Odjel hematologije, predivni ljudi na čelu s doktoricom Petričević, hvala njima, a hvala i svim mojim prijateljima koji su mi pomogli, jer smo zahvaljujući svima njima i tome što se nisam predao 11.11.2020. sam imao zadnji ciklus kemoterapije i tada je proglašena remisija bolesti. Dakle, još uvijek nisam ozdravio jer nakon pet godina možeš reći da si malo zdraviji, a nakon deset možeš i ozdraviti. To je jedan novi životni režim i doista – Što te ne ubije to te ojača. Danas mi je sve puno jasnije i jasno mi je da život treba živjeti punim plućima i iskoristiti ono što možeš i upravo su to moji prijatelji „Zeke“ osjetili i napisali pjesmu „Zbog vas“ koja je doista, kao da sam ju ja napisao, jer to je u stvari moja autobiografija. Mi u emisiji imamo i svjetsku premijeru ove nove pjesme, ali ju smijemo izvesti samo djelomično jer su takve ugovorne obveze no i to je dovoljno da osjetimo da nam stiže novi hit.