046. Ivan Matković – Maki

046. Ivan Matković – Maki

Evo nas u 46. emisiji Draženov glazboplov, emisiji koja voli glazbu i Osječane. Emisiji u kojoj govorimo o tome što se sviralo u Osijeku, gdje se sviralo, tko je svirao?

Emisija je emitirana u subotu 13.11.2021. baš na dan kada nas je prije godinu dana napustio naš Krunoslav Kićo Slabinac, legenda jednog vremena i svevremenski pjevač i zabavljač.

Naš današnji gost je Ivan Matković Maki – legendarni bubnjar iz osječke Retfale, dijela grada koji je dao brojne glazbenike, a naročito bubnjare.

Maki je svakako omiljen i osebujan lik s kojim smo proveli vrlo ugodne i zanimljive minute.

Maki: Rođen sam 04.02.1952. i bavio sam se rukometom, bio sam golman i imao sam dobre reflekse i brze ruke i zaista sam imao želju svirati bubnjeve. Navečer bi slušao Radio stanicu Luxembourg i tamo sam slušao Led Zeppelin, Deep purple, Uriah heep. U početku su moji bubnjevi bili strava, bubanj je bio visok jedno 90 cm, možda i metar. Bio je vatrogasni, imao je kožu. Pedala je imala ekser koji te ubadao izravno u nogu. Naprijed sam od mame ukrao plahtu da bi to izgledalo bijelo kao plastika. Rezonator nisam imao, pa sam iz maminog „rešoa“ izvadio žicu i to smo stavili gore, umjesto dolje, jer uopće nismo znali kako to treba biti. Kad je trebalo početi svirati sve mi je tako krivo stajalo, da uopće nisam mogao ni krenuti svirati. I onda smo počeli svirati u nekom kafiću. Međutim, nisam mogao odsvirati više od pola pjesme i onda su uskakali Mladen Kujundžić ili Joško – Josip Bauernfrajnd i odsvirali do kraja. Onda sam opet počeo svirati drugu pjesmu i opet do pola. Nismo imali palice, kum je pravio od drveta, bukovine koja nema zvuka, a zapravo se radi od grabovine i jasena. To se nije moglo kupiti i bio je to veliki problem. Prvi band se zvao „Ideali“ (1969/70.)– Mladen Kujundžić – gitara, Joško (Josip Bauernfrajnd) – gitara, Miroslav Hleb – klavijature, jedan Ivica koji je pjevao isto Retfalčanin, no ne mogu se sjetiti prezimena i ja bubnjevi. Svakako moram spomenuti Simu Škrbića koji me tjerao da sviram i davao mi ploče. I onda sam sve to pokušavao skinuti, a nisam imao pojma. I onda su krenule tezge po selima. Simo je bio glavni i mi smo napravili grupu „Plamen“. Simo Škrbić je pjevao i svirao ritam gitaru, Miroslav Hleb – klavijatura, Joško gitara i ja bubanj. Svirali smo pred Kuginim spomenikom, svirali smo kod kina „Papuk“, a disk Jockey je bio „Japanac“ (Krešo Kuzel). Tada se pojavio Danče (Slobodan Ivanović) koji je svirao u grupi „Milky way“ iz Vinkovaca, oni su nastupili na Boom festivalu u Ljubljani. Pridružili smo mu se Joško i ja. Međutim 1971. dolazim kući, a ono svi plaču – poziv za vojsku. I tu prekidamo sve. Dolazim na odsustvo 16.07.1972. i nađemo se Željko Lučić, Joško Bauernfrajnd, moj brat, Marinko Ergotić i ja i pravimo grupu „Orion“ – 18.07.1972. godine. Opet idem u vojsku i po povratku 27.02.1973. dan kasnije krećemo sa vježbanjem i svirkama. Osvojili smo prvo mjesto na gitarijadi u „Šećeranskom domu“ i to prvo mjesto publike i prvo mjesto žirija u kojem su bili Berto Krasnići, Zvonko Penović i Josip Sabo. A na peharima je već pisalo grupa „Hram“ i onda su morali to guliti. Sjećam se svirali smo od Yu grupe – „Malog medvjeda“, „Demons eye“ od Deep Purple i „Put u ništa“ od grupe Had, čak mislim da smo imali i jednu svoju pjesmu. To je bila ludnica, stigli dečki iz Retfale i pobjeđuju u „Šećeranskom domu“ na sasvim stranom terenu. I onda 1974. godine dolazi Danče i dogovaramo grupu „Tref“. Mene Danče odvlači iz grupe „Orion“ i pjevača Dragutina Matoševića (iz Tuzle koji je studirao i kasnije se vratio u Tuzlu) iz grupe „Walt“ iz Višnjevca i Zlatka Vukasovića – Kečigu iz „Hosane“. I tako je 1974. završila priča s „Orionom“, a počela s „Trefom“. „Tref“ su zvali super grupa „Tref“, imam i plakate. Mi smo bili malo ispred svih, svirali smo Jimmy Hendrixa, Bad Company, Free, Humble pie. Uglavnom smo svirali te svjetske hitove i malo naših pjesama. I onda nam u nekom trenutku odlazi Guto ( ) i dolazi genijalac Tomica Schuch koji nam je pomogao dok. Nije uletio Milan Murk s klavijaturama i tada smo postali malo „mekši“. Nakon toga nam dolazi Miroslav Šuvak Šuco, s kojim smo opet postali malo žešći. Tada na klavijaturama dolazi Damir Rošker, a Šuco odlazi u „Country lole“, a umjesto njega dolazi Boro Vidović – mali „King“ od metar i devedeset i nešto. Nažalost stalne promjene dovele su do toga da se band na kraju raspao. I Kečiga (Zlatko Vukasović) i ja uz Dragu Labana i Jugoslava Momčilovića pravimo „Veliku integraciju“. Bili smo jako dobri. Svirali smo kao predgrupa grupi „Time“. Onda opet 1980. dolaze pozivi za vojsku i odlaze Kečiga, Boro Vidović, Jugo. Ostali smo Laban i ja. On je otišao u grupu Osijek, oni su bili odličan band. I onda sam šest mjeseci lapio i u nekom trenutku mi je Zoran Đorđević – Francuz koji je svirao s Dacom (Davomir Brkić) i Dadom (Topićem) rekao, da on više ne može izdržati tu rock svirku, jer je on bio jako profinjen. A ja sam bio žestok, kod mene je pucalo – ili plastika ili palica.  I onda me Dado i Daco nađu u IPK gdje sam išao na kavu i malo po malo mi se dogovorimo i počnem svirati s Dadom. To nije bilo lako, jer s Dadom se svira po četiri sata, ali svi mi volimo svirati, koliko god bilo naporno. Onda su me kasnije uhvatili Dado Topić, Chriss Nicholls i Tomislav Schuch i napravili smo jednu od postava grupe „Time“, manager nam je bio Cezar (Peter Branimir). Onda je Tomislav otišao u Austriju, a onda smo Drago Laban, Ivica Romić i ja tezgarili u „trici“, čisto da imaš love za preživit. I onda nastaje „Zvučni zid“ – dolazi Jugo (Jugoslav Momčilović) u grupu „Orion“  jer je Joško (Josip Bauernfrajnd) bio u vojsci, a Zdenko Gvierieri i ja smo surađivali. Imali smo plakate na kojima je pisalo „Orion“ i onda nam je Dado sredio da u Beogradu u studiju snimimo materijal od devet pjesama, koji još uvijek čuvam, ali nismo nikad objavili. I onda je došlo do razdora jer nismo imali pjevača, Dado je trebao biti gost u par stvari, ali nismo imali pjevača. I onda smo trebali smisliti novo ime i trebali smo napraviti novi band. I onda dok smo mi smišljali, žena od Joška izbaci iz ćoška – zovite se „Zvučni zid“. I tako smo nastali. Cijeli život sviram i s puno poznatih glazbenika sam radio i svirao. I danas često sjednem za moje bubnjeve i još uvijek zasviram.