011. Željko Erkapić – Ero II dio

Željko Erkapić – Ero – rođen 1953.

ja sam išao u tehničku školu, u ono vrijeme Elektrometalski školski centar Nikola Tesla – strojarski smjer. Završio sam sedamdeset prve, tada sam maturirao. I to je jedno vrijeme od 1967. Do 1971. kad se išlo na Korzo, kad se išlo na plesove. Dakle, meni je to vrijeme bilo jedno zaista prekrasno vrijeme i u toj dobi, moram reći, da se čovjek dosta formira i tu se taj, glazbeni moj ukus jako formirao jer sam dolazio na plesnjake koji su u Osijeku već znani kao centralna mjesta. To je bio Radnički dom, popularni Radnjak kako smo ga zvali i Željo kao disko klub. Dakle, Radnjak je imao nekoliko bandova koji su tamo nastupali, u podrumu svakog vikenda, subote i nedjelje, to su bili Dinamiti, to su bile Lavine i to je bio Mursa brass koji je bio kombinacija Lavina i nekih drugih bandova. Ono što ću pamtiti cijeli život, to su svirke Dinamita, jer to je nešto što sam uživo zaista prvi puta slušao. Ja sam slušao te originale na pločama, kod kuće, a Dado je to tako vrhunski otpjevao da je bilo poput originala. To sa Dinamitima je ostavilo velikog traga na mene. Naravno tu su i ovih drugi bandovi, na primjer svirao se repertoar Creama, svirao se Wilson Picket, soul i blues američki. Sve je to djelovalo jako dobro i zaista jedva smo čekali subotu i nedjelju da odemo na ples. Naravno, uvijek je poslije toga bilo Korzo, poslije Korza se znalo otići u gostionice, jer nije bilo kafića. Tu su u centru grada bile dvije gostionice koje su bile najposjećenije. Jedna se zvala „Zvečevo“, to je tu u Županijskoj ulici a druga je u Ružinoj ulici i zvala se „Pod višnjom“. U „Zvečevu“ su bile čak i girice, onda se tu znalo malo pojesti girica i popiti malo vina, malo porazgovarati oko svega toga. Uglavnom bilo nam je dosta lijepo.