078. – Ivan Trconić – Tex
078. Ivan Trconić Tex
U trenutku snimanja emisije Ivan Trconić Tex je najstariji gost emisije do sada.
Tex: Mislim da sam sedam mjeseci stariji od Tuce koji ti je bio do sada najstariji gost. Ja sam rođen 01. veljače a on je negdje u ljeto. Mi se znamo kao djeca iz Županje.
Ja sam dijete Štrosmajerove ulice kod Rokove crkve. Mi smo tu imali divno društvo, klapa što bi rekli i bilo je četrnaest djevojaka i nas sedamnaest mladića. Nažalost, mnogi ti mladići i djevojke su danas pokojni. Nikada između nas nije bili ni svađa ni tuča. Bili smo nekako orijentirani na tu našu Štrosmajerovu ulicu i na Trg slobode i na Dravu. Kad smo bili malo stariji, onda smo polako krenuli po plesnjacima i tu smo polako širili krug poznanstava. Nama je najbliži bio Grafički dom, a tu smo neki i propjevali. Onda je došao i “Radnjak” koji je bio neizostavan, a za starije, gdje sam ja smio ići samo s pokojnim bratom to je bio COD (Centralni omladinski dom) i Dom
željezničara je isto bio jako popularan jer tamo su bili angažirani Plavi Devet sa Zdenkom Dobekom i ostalima. Oni su bili legendarni sastav u to vrijeme zajedno sa ostalima da ne nabrajam sada Branka Mihaljevića, Antu Gardaša i druge. Tako smo se družili do ženidbe, a onda smo imali puno putovanja. Mi smo bili kvartet I Branko Mihaljević nas je jako forsirao, tada nije bilo kvarteta. Jako popularni su bili 4M u Zagrebu, u Jugoslaviji je još bio Kvintet Predraga Ivanovića. Onda je Branko Mihaljević
rekao imamo mi naše Osječane. Napravio nam je puno aranžmana, neke pjesme preuredio za nas. Snimali smo na Radio Osijeku i onda je pok. Joža Strnad koji je bio snimatelj pitao “Pa zašto ovi uvijek dolaze noću snimati?” A mi smo kao ekipa uvijek imali termine od 10 navečer do 4 ujutro.
1967. Godine nastao je duet TI?
Tex: Kao sve škole tako je i moja imala dramsku sekciju koju je vodila gospođa Zorka Festetić i ona je odredila da ćemo neku recitaciju govoriti Ivan Tram (Dawy) i ja. I mi smo se počeli družiti i tako je nastao duet TI – obojica smo imali inicijale TI. Obojica smo pjevali i svirali gitare. I tada se često s nama u društvu znao naći i Ivan Ruf, krasan bariton i on je s nama znao zapjevati. Nažalost i Ruf i Tram su pokojni. I odmah smo postali Trio I, tri Ivana 1967/68. Mi smo već tada imali angažmane i tako smo bili angažirani u Sremskoj mitrovici, gdje smo pjevali neku maturalnu zabavu. Baka Ivana
Trama je bila Mitrovčanka i čuli su nas i pozvali. I mi smo sjeli u vlak, kad čujemo da negdje u ćošku neki mladić svira gitaru i pjeva kao iz bunara. Bio je to Mladen Gjurković – Jacques iz Osijeka. I pozvali smo ga da dođe do nas i zajedno zapjevali u vlaku. On je otišao za Beograd mi za Mitrovicu i dogovorili smo se da se nađemo u Osijeku kad se vrati. I tako smo se mi našli kod Dejana Rebića koji je tada bio šef centra za kulturu. I kažemo mu mi smo sad trio, a počeli su plesnjaci i čajanke, kojih se stari Osječani sjećaju dobro. I onda smo odlučili pozvati u ekipu i Jacquesa. Ruf se bojao da će nas biti previše, ali mi nismo tada razmišljali o novcima, nego o glazbi. Tada nas je Rebić
pitao, koliko će nas to koštati? I mi smo rekli, kao dva pjevača solista. I on je to prihvatio. Što se tiče repertoara mi smo prvo pjevali pjesme s festivala i to u početku one lakše, a kasnije sve teže. I tu se Jacques fino uklopio sa svojim basom. I nema onoga kome se neće svidjeti kad krenu glasovi i kad ih nadopuni bas. To je ona punina, koja ispunjava. Do glazbe smo dolazili tako da smo slušali Radio Luxembourg. Taj radio su u Osijeku slušali svi. Kod nas je Tram bio zadužen da sluša tekst, a Inge Apelt koja me je poznavala i pjevala u Triju Do-re-mi je predložila da radimo glazbu po njezinom aranžmanu. A u to vrijeme je bilo vrlo rijetko da netko i pjeva i piše aranžmane i producira. I ona je rekla: “Vi ste mi kao braća, kao četiri brata”. I tako smo dobili ime
Četiri brata nakon što smo se iz zafrkancije zvali braćom. I prvi pano na
našem trgu nas je najavio kao Četiri brata.
Kad smo već spomenuli valja reći da je trio Do-re-mi bio u sastavu – Inge
Apelt, Višnja Pokšiba i Mira Verlak.
Tex: Zanimljivo je da sam s Mirom Verlak plesao balet u Osječkom HNK. Ona je bila kraljevna, a ja kraljević i plesali smo francuske Menuete. Ja nisam ni znao što je menuet. Ali mi se to toliko svidjelo da i danas pamtim tu melodiju u koju sam se tada zaljubio.
1968. kvartet – Četiri brata
• Tram Ivan – Dawy – I tenor
• Trconić Ivan – Tex – bariton
• Franjo Kalmar – Freddie – tenor II
• Mladen Gjurković – Jacques (bas tipa Šaljapina)
Inge je otišla na studij u Zagreb i mi smo ostali bez aranžera. I tada se pojavio čuveni Vlado Lazić ali nakon šest mjeseci i on odlazi u Zagreb na studij. I tada smo pronašli Igora Savina u jednom zabavnom orkestru i s njim smo imali probe u Pošti, uvijek su probe morale biti negdje gdje je postojao glasovir. A u glavnoj pošti je bio jedan glasovir i dvorana na drugom katu. A I Savin je stanovao jako blizu. Mi smo se poštarima odužili
tako što smo im pjevali za 29.11. ili za Dan poštara i tako. I Onda je Igor rekao – ma kako takvim zvijezdama dati ime Četiri brata? Vi ste zvijezde – Lutajuće zvijezde. I tako smo dobili ime i tada je iz Radio Beograda došao glavni urednik glazbenog programa, neki Meleš i tražio je da mu Branko Mihaljević nekoga predloži za program i tada su se svi složili da je Lutajuće zvijezde bolje ime od Četiri brata i tako smo promijenili ime i cijela
emisija na Radio Beogradu je bila pod tim novim imenom. Nastupili smo čak i na Festivalu Dalmatinskih klapa u Omišu i pjevali pjesmu o Tovaru. Zanimiljivo je kako ste snimili pjesmu za NK Osijek. Čovjek koji nije živio u Osijeku, nego je otišao u Njemačku, naš bas Mladen Gjurković je jedan dan došao u Osijek i mi smo ga odveli u šetnju u Hotel Osijek. Tamo je jedan naš prijatelj svirao pijanino i mi smo onako sotto voce, ispod glasa zapjevali nekoliko pjesama. I u tom trenutku je šetnicom naišao Branko Mihaljević, koji se jako razveselio što nas je vidio na okupu. I baš imam jednu pjesmu koju želim snimiti, a pisana je za kvartet. Hajde dođite večeras na snimanje na Radio Osijek. I mi smo došli na Radio, kad tamo još jedan takav kvartet kojem je Mihaljević to isto dao da pjevaju. Taj sastav iz Darde je vodio Ljubomir Franc – Brca i onda smo
svi zajedno snimili Himnu NK Osijek koju je napisao Branko Mihaljević. I tada je Osijek dobio novi stadion hotel Osijek i novu himnu, jako mi je drago da smo u tome sudjelovali. Mi smo tada bili kvartet Rebus, a Jacquesa je zamijenio Ivo Čabaj pro-
fesor za kojeg smo čuli, ali ga nismo poznavali i onda smo ga pozvali na
probu i on se sjajno uklopio.
Tex je bio biciklist, sportski aktivist, šef propagande HNK Osijek i direktor osječke poslovnice Lutrije Hrvatske. A kao direktor te poslovnice u Osijek si donio TOSK.
Tex: Da to je bilo u dvorani Zrinjevac. A sljedbenik TOSKA je bio LOTO 6 koji se i danas igra. Tosk je bio vrlo popularan, dolazili su iz sjeverne Bosne, istočna Srbija, dolazilo je puno Mađara. To je bila zanimljiva i dinamična igra. A moj Tram je bio direktor Štampe on je otiskao listiće, a Nogometnom klubu Osijek je financijski jako krenulo. Bilo je jako zanimljivo snimati u to vrijeme, jer se nije smjelo pogriješiti, sve se snimalo odjednom. U svakom slučaju divne uspomene na moj Osijek.
