037. – Igor Delač – I dio

37. Igor Delač I dio

Igor Delač je sigurno jedan od najpoznatijih osječkih glazbenika koji je još uvijek vrlo aktivan i što je najvažnije vrlo pozitivan čimbenik glazbenih događanja u gradu Osijeku.

Igor: Rođen sam 6.3.1968.u “Donjiki” imao sam sreću da sam odrastao uz poznatu glazbeničku obitelj Slivka u današnjoj Crkvenoj ulici.

1981. godine sve je počelo u maloj tavanskoj sobici moga brata, gdje smo se Igor Slivka i ja dernjali uz glasni r’n’roll s gramofon. Moj stariji brat Miro je imao solidan uređaj i solidnu fonoteku, pa smo mi koristili „gužvu“ i slušali ploče kad njega nije bilo kod kuće.

Nakon tog “performansa” Igor me pitao da li bih htio pjevati u njegovom tadašnjem bandu. Bio sam u totalnom šoku te sam nakon kraćeg opiranja pristao. Dakle 40 godina od početka baš ove godine. Sretan sam što to još uvijek traje, a kažu da mi glazbenici umiremo na bini. Dok god dišem moći ću pjevati i uopće ne razmišljam o tome.

Došao sam na audiciju na kojoj su bili Igor Slivka na gitari i Peđa Stojčević na bas gitari (Obojici sam kasnije bio vjenčani kum). Pitali su me što ću pjevati, a ja sam samouvjereno rekao “Smoke on the water”. Njih dvojica su se samo pogledali i rekli; Ako zna “Smokić”, zna sve – ha,ha,ha.

U bandu su uz dvojicu navedenih bili Berislav Hofman na gitari i Aduška na bubnjevima. S vremenom su obojica odustali i posvetili se nekim drugim aktivnostima. Kako je mjesto bubnjara ostalo upražnjeno, dečki su me pitali da li bih se ja, kad sam već na početku glazbene karijere, prihvatio bubnjarskih palica. Pristao sam i ubrzo kupio bubnjeve “Amati” od Tomislava Andrića – Jamba.

Neko vrijeme smo nastupali kao trio pod imenom “Bond”. Naknadno su se bandu priključili Dario Šariri i Igor Paunović – Gillan. Imali smo vrlo zahtjevan repertoar sačinjen od pjesama uglavnom stranih bandova; Whitesnake, Deep Purple, Uriah Heep, Led Zeppelin, Pink Floyd…

Za glazbeni ukus, najzaslužniji je moj 9 godina stariji brat Miro. On se nije aktivno bavio glazbom ali je imao zavidnu glazbenu fonoteku koja je i meni bila veliki poticaj za bavljenje glazbom.

Roditelji su godinama pjevali u HPD Lipa i jako su voljeli glazbu. Pokojna Jelena Burić je rekla da sam talent naslijedio od mame Katice, a boju glasa od tate Tome. Slažem se.

Koga se sjećaš iz vremena početaka?

Igor: Sjećam se odličnih svirki u tadašnjoj mjesnoj zajednici “Sara Bertić” u Donjem gradu. Tamo su često nastupali bandovi: Mamin sin, THT, Moon…

Veliki uzor su nam bili dečki iz grupe H2SO4: Tiho Slivka na basu, a bubnjeve je svirao danas poznati osječki liječnik, ortoped Zoran Zelić. Oni su nastupali u holu moje osnovne škole “Bratstvo i jedinstvo”, današnja “Jagoda Truhelka”, gdje smo i mi Bondovci imali prvi nastup.

Kad bi nas roditelji pustili duže van, stigli bismo do Fortune u Tvrđi, gdje su nastupali Drago Laban, Ivša Romić, Zlaja Đaković i Dule Kupus. Tada je bio aktualan veliki hit “Abracadabra” Steve Miller banda. Obzirom da smo mogli biti najduže do kraja prvog seta, nadali smo se da ćemo uspjeti čuti tu famoznu izvedbu i bravurozni Labanov solo na gitari. U to vrijeme bile su popularne „tezge“ po selima, bio sam tražena roba jer sam pjevao i svirao, a tada se nastupalo u tricama: Gitara, bas i bubnjevi.

Prvi uzori su mi bili: pjevački: Dado Topić, Kićo Slabinac (rock varijanta), Ian Gillan, David Coverdale, Paul Rogers, a bubnjarski: Ian Paice, John Bonham, Cozy Powell. Kasnije svakako Oliver Dragojević i Dino Dvornik koje sam upoznao i s njima nastupao. Kasnije sam se sve više zagrijavao za soul i pjevače poput Joe Cockera, James Browna, Tom Jonesa. Tom Jonesa sam gledao uživo prije par godina i to je jednostavno savršeno.

U to vrijeme smo izlazili na Korzo ispred Rome, Hotel Central, a najčešće vrt, Tufna, Ugo bar, Riblji restoran, Pivnica u podrumu Centrala, Dalmacija (girice), Rendes Vous. A što se tiče glazbe sve je bilo puno teže, jer smo sve morali raditi isključivo na sluh, a danas si možeš pomoći s YouTubeom i naći sve što želiš i ponavljaš koliko puta trebaš. Nastupao sam s više bandova, recimo grupom Kviz i 1990. je Bero izlazio iz OK Banda i tada sam zamijenio na bubnjevima i za mikrofonom mog dragog prijatelja i kolegu Beru Crnkovića, tada su u bendu bili Peđa Stojčević, naravno Damba Vojvodić i Zdenko Rončević. I tako sam pjevao i svirao bubnjeve, a dvije godine smo pratili smo duo Neki to vole vruće i to je stvarno bilo odlično. A 1991. Bendu se pridružuje Taban na bubnjevima, a ja preuzimam isključivo mikrofon.

Starfish je bila jedna vrhunska ekipa koja je mogla nastupiti bilo gdje na svijetu, jer smo imali odličan repertorar i odlično smo svirali. Željko Nikolin – klavijature, Ivan Romić Ivša bas, Damir Vojvodić gitara, Dejan Kostadinović – Koks, često je i Ivica Murat nastupao s nama koji doista svira sve na čemu se može svirati. Odlično smo funkcionirali i sjajno se nadopunjavali i stvarno smo prijatelji za cijeli život.