031. – Ivica Bilac – Žućo – ljetna shema

31. Draženov glazboplov. Još uvijek smo u ljetnoj shemi  dobro došli u 31. emisiju Draženov glazboplov. U ovo ljetno vrijeme više sviramo, a manje pričamo. Tako da ćemo danas svirati onu glazbu koju smo slušali kada nam je gost bio Ivica Bilac Žućo. Za one koji ne znaju reći ćemo da je Ivica Bilac Žućo legenda osječke glazbene scene. Glazbenik – točnije bubnjar koji je svirao i pratio veliki broj poznatih glazbenika iz naše regije,  ali Žućo je upoznao ne samo osječku nego i regionalnu glazbenu scenu kao izvođač, organizator i posjetitelj. No ono što su njegove dvije najvažnije karakteristike, kad je u pitanju ova emisija – onda je to ljubav prema glazbi i Osijeku.

Bez puno filozofiranja slušat ćemo glazbu iz njegovog vremena, a Žućo je slobodno možemo reći kroničar šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih, devedesetih, pa i ovih dvije tisućitih. Večeras ćemo slušati raznoliku glazbu iz prošlog stoljeća.  Danas je s nama legenda osječke scene. Čovjek koji je osječku scenu upoznao kao izvođač, organizator i posjetitelj. Kako je Žućo rođen 1955. godine nije ni čudo da je prva pjesma koju je čuo bila ova, u izvedbi Marka Novosela. Moram reći da sam ju i ja imao negdje među mojim singlicama koje su kupovala moja braća, jer sam tada bio još mali. Marko Novosel – prodaje se konj. Osijek je zanimljiv grad i u našim emisijama, a večeras je 31. po redu, smo imali priliku doznati da je bilo vremena u kojima je svaki kvart imao svoj band. No naša priča je počela u vrijeme prije bandova, dok nije bilo nikakvih instrumenata i kada je vrhunac glazbe bio vatrogasni orkestar.

Svaki dio grada je na svoj način polako pronalazio svoje glazbenike i glazba je uvijek našla put kako doći do onih koji ju vole. U to doba baš i nije bilo televizora, tako da se često na gledanje išlo u Mjesne zajednice, a imali smo samo jedan TV program koji je čak imao i slobodan dan – utorkom. No usprkos tome glazba je stizala na razne načine. A pojavili su se i bandovi.

Jedan od bandova koji su sigurno napravili pomake u razmišljanju o glazbi su bili Shadowsi, a to su bile električne gitare koje su se sanjale.

Shadows-Apache

U to vrijeme najteže je bilo doći do glazbe, a o tome kako doći do teksta pjesama neću ni pričati. Moj prvi Gramofon je bio Supraphone a svirao je preko radio aparata Kosmaj i to je bio neki početak, a Žućo je pronalazio sve moguće i nemoguće načine da dođe do glazbe i instrumenata. Danas je to potpuno nezamislivo, ali tada se moralo snaći.

Uz pomoć kina, Radio Luksemburga koji se slušao na srednjem valu uz pomoć trikova, jer se prijem stalno gubio, pa se moralo snalaziti prislanjanjem uz rinu ili pak razvlačenjem nekih žica. A nove pjesme su se doslovno prepričavale jer nije postojao način da se snime. Uz borbu da se dođe do glazbe koju je svirao Radio Luksemburg, na domaćem terenu se uglavnom slušala Mexikanska glazba i nosili su se sombrerosi, a tako je bilo sve do pojave Beatlesa. A tad se sve promijenilo.The Beatles – Eleanor Rigby

Osijek se, mališanima koji su pokušavali shvatiti što je i koliki je svijet, činio ogromnim. A Retfala je Žući bila centar svijeta. Odlazak u drugi dio grada se činio kao da ideš na drugi kraj svijeta. No Osijek je polako počeo stvarati svoje glazbenike i Retfala, Grad, Tvrđa, Feđika, Donjika, VBK su polako počeli živjeti u nekom novom ritmu. Tu se pojavljuje još jedan Band koji je brzo postao velik, a do danas je postao i ostao najveći. Riječ je o jedinom bandu koji još uvijek svira i koji je danas postao institucija veća od znanog nam svemira. Naravno riječ je o Rolling stonesima.

Sympathy for the Devil – The Rolling Stones

U to doba, a i dugo poslije se postavljalo pitanje tko je bolji? Beatlesi ili Stonesi? A to vas je određivalo u klapi, jer je to bilo vrlo važno pitanje, a još važniji je bio odgovor.

U ovoj ljetnoj priči o Osijeku koja je inspirirana gostovanjem Ivice Bilca Žuće u ovoj emisiji tamo negdje u ožujku ove godine, slušamo glazbu koju su osječani rado slušali sedamdesetih i ne samo sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Jedan od sastava kojeg se stariji izuzetno rado sjećaju je Creedence Clearwater Revival.

Credence Clearwater Revival – Proud Mary

Nakon ovih nešto malo mekših bandova na početku, neka se Stonesi ne uvrijede, krećemo prema žestokom rocku. Kako je Ivica Bilac Žućo, čije je gostovanje u ovoj emisiji inspiracija za glazbu koju večeras slušamo, u prvom redu bubnjar, nije ni čudo da sada slijede malo žešći rock sastavi. Prvo slušamo Deep Purple-Black night.

Deep Purple – Black Night

Deep purple je band koji je stvorio pjesmu Smoke on the water. Pjesmu čiji je početni rif vjerojatno  pokušao odsvirati svatko tko je ikada u ruci držao gitaru, kad je pomislio kako bi bilo svirati u rock bandu. To je sigurno jedan od najpoznatijih rifova ikada. Pa kako da ga mi propustimo?

Deep purple – Smoke on the water

Svaki dio grada Osijeka je imao svoju ekipu i nama koji smo tu otkrivali svoje prve ljubavi, otkrivali što ima u gradu i ostvarivali prva prijateljstva s klapom iz drugih dijelova grada sve se činilo jako veliko i daleko. Tada nije bilo luksuznog prijevoza a Svijet nam se činio daleko većim nego što je stvarno bio. No to nas nije sprečavalo da uživamo u glazbi. Jer glazba nam je otkrivala svijet i kroz nju smo pronalazili dodirne točke s drugima. Prilika za razgovor, ples, svirku. Ostajemo u nešto žešćim ritmovima. Slijedi Bad Company i Can’t Get Enough.

Bad company-Cant get enough

Osijek voli svoj sleng, a isto tako voli od milja zvati određene dijelove grada. Uvijek su uz nas Srednjika, Kopika, Feđika, Donjika, a kako je bilo puno kvalitetnih glazbenika, a nedovoljno uvjeta za stvaranje temelja za brušenje autorskih znanja, a tu u prvom redu mislim na dovoljnu količinu mjesta za sviranje i nastupe, to su bili idealni uvjeti za stvaranje reproduktivnih bandova. Tezgarenje je bio glavni vid glazbeničkog funkcioniranja, a tako je i naš Žućo krenuo u tezgaroške vode i svirao na najrazličitijim mjestima od terasa na moru do sviranja na brodovima i putovanja diljem svijeta. Odlična stvar sviraš, a putuješ.

FREE – All right now

Slušate Radio Osijek, slušate Draženov glazboplov. Emisiju koja je na programu Radio Osijeka srijedom u 21 sat. To je emisija koja govori o Osijeku i glazbi. Naravno ljubav prema Osijeku i glazbi je ono osnovno što nas vodi kroz emisiju. Samo da vas podsjetim da imamo i FB stranicu koja se zove Draženov glazboplov i gdje objavljujemo fotografije i kraće tekstove o glazbi i Osijeku. Slobodno nam se javite na tu našu stranicu, pošaljite nam koju fotografiju i uspomenu koja je vezana uz Osijek i uz glazbu, jer pokušavamo prikupiti što više podataka vezanih uz glazbu, glazbenike i Osijek. Nastavljamo priču o mjestima gdje se sviralo nekada davno – tih šezdesetih, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. U početku su koncerti bili u jutarnjim satima, nedjeljom a kasnije sve kasnije i kasnije. Sviralo se iza kina Papuk, odnosno Urania, u Radnjaku i na brojnim drugim mjestima. Da se malo sjetimo što se slušalo u vrijeme kad su se ploče, tada jedini relevantni medij za slušanje glazbe, nabavljale teškom mukom iz Engleske ili pak iz Njemačke, najviše iz Münchena.

Čujmo sada jednu od najvećih atrakcija sedamdesetih godina grupu Jethro Tull.

Jethro Tull – Locomotive breath

Ono što uvijek žalimo, kad govorimo o osječkim glazbenicima je podatak da se nisu dovoljno afirmirali i razvijali autorski bendovi. A razloga ima više, jedan od osnovnih je to da nisu imali dovoljno mogućnosti (prostora) za nastupe koji bi im omogućili da svoje autorske uratke predstavljaju i pokazuju svojim prijateljima, a kroz to da stječu i novu publiku. To smo uspjeli samo jednom krajem osamdesetih, odnosno početkom devedesetih, kada je Studentski centar – Centar mladih omogućio kontinuirane nastupe mladim sastavima. No nažalost nedostatak kontinuiteta nam je i danas problem.

Tezgarenje je bio glavni vid glazbeničkog funkcioniranja jer je bilo puno kvalitetnih glazbenika, no nije bilo dovoljno uvjeta za razvoj autora.

No to ne znači da Osijek nema sjajnih autora i to raznim glazbenim sferama – naši gosti su bili neki od njih Mario Mihaljević, Igor Savin, Dado Topić a svakako valja spomenuti i Alberta Krasnića i Branka Mihaljevića.

Slijedi grupa Cream i legendarna White room.

Cream – White room

U sjećanjima na osječke glazbenike moram reći da je ovo emisija koja u prvom redu cijeni ljude, a temeljno je da su dobri u onom što rade i nikako ne treba podcjenjivati one koji sviraju tuđe autorske radove, jer često vrhunski autori nikada ne bi uspjeli napraviti svoje uspješnice da nisu imali vrhunske glazbenike koji su to odsvirali.  Vrhunski autori na svoje koncerte pozivaju vrhunske glazbenike i tek u tom spoju sve funkcionira kako treba. Pravi autor će s ponosom reći da ima u ekipi sjajne glazbenike koji su na kraju doveli do konačnog proizvoda koji je takav kakav jest. Činjenica je da su se tezge više isplatile, jer je bilo teško nabaviti opremu i od toga se nije moglo živjeti. U nastavku još jedna legendarna stvar s kojom ćemo završiti večerašnji Draženov glazboplov u programu Radio Osijeka. Led Zeppelin i psihodelični Whole lotta love.

Led Zeppelin – Whole lotta love