021. – Danko Burić

21. Draženov glazboplov – Danko Burić

Ovo je emisija koju posvećujemo jednoj obitelji koja je zadužila grad Osijek. Riječ je o obitelji Burić, a Vjekoslava i Jelene ćemo se sjetiti uz pomoć njihovog sina Danka. U Osijeku, a i šire sigurno nema čovjeka koji je imao neke veze s glazbom a da nije bar čuo za Jelenu ili Vjekoslava Burića, a oni koji su ih poznavali, sigurno dijele mišljenje da je riječ o izuzetnom glazbenom i životnom partnerstvu dvoje ljudi koji su svoj život posvetili mladima, Osijeku i glazbi. Uvijek dobro raspoloženi, nasmijani s istančanim osjećajem za umjetnost u ljudima i beskrajnim kapacitetom za širenje glazbenih znanja i saznanja. Zanimljivo je da su gotovo svi dosadašnji gosti ove emisije imali bar nekakvu vezu ili s Jelenom ili s Vjekom i to uglavnom kao učenici i večeras ćemo im pokušati još jednom odati poštovanje i reći hvala za sve što su učinili za glazbu, mlade i Osijek. A kako se ono kaže „jabuka nikada ne pada daleko od stabla“.

Danko: Rodih se 23. dana mjeseca ožujka davne 1962. u Osijeku. Iste godine, valjda zbog mene, je umrla Merlinka. Ne zna što je propustila! Osnovnu, srednju-klasičnu i glazbenu završio sam u mom rodnom gradu Osijeku Glazbenu akademiju sam upisao u Novom Sadu, dok smo još bili u Jugoslaviji. Prekinuo sam nakon treće godine, kad odlazim na služenje vojnog roka gdje sam nakon obuke svirao u vojnom bandu u komandi stana. Glazbenu akademiju sam završio u Zagrebu (Zagrebačka muzička Akademija), u klasi prof. Zlatka Stahuljaka. Usporedo sa studiranjem na akademiji, svirao sam u Opernom orkestru osječkog HNK. U Osijeku sam bio član banda Roderick (na basu), koji je bio neka vrsta dark-funk pokreta, član country banda Country Lole (na violi) koji je svirao bluegrass-country i član jazz-fusion banda Rushbush (na basu) koji je (do tona) skidao repertoar grupa Leb i sol, Weather report, ali i prave jazz-standarde. Nakon akademije sam otišao u Maribor i zaposlio se u Slovenskom narodnom gledališču kao solo-violist opernog orkestra. Tamo sam od lakih nota svirao u Big-bandu Mariborske pošte (bas) sa ljubiteljima Count Basiea i Glenn Millera.
Metropola mi je pružila priliku da se vratim u Hrvatsku što sam objeručke prihvatio i zaposlio se u HNK Zagreb, u našoj državnoj operi, također kao solo-violist opernog orkestra što više-manje uspješno činim i danas. Od klasične glazbe, osim opernog orkestra, sa Zagrebačkom Filharmonijom sam, kao honorarac,  bio na dvadestodnevnoj turneji po Japanu i Koreji. Koncertirao sam i kao član ansambla za modernu glazbu Cantus, brojnim gudačim kvartetima i kao član Hrvatskog baroknog ansambla (koncerti – Rabske glazbene večeri, Lisinski, ciklus barokne glazbe u HGZ-u, Zagrebački barokni festival, Eufrazijeva bazilika, Italija, Austrija), komornog ansambla Collegium pro musica sacra. Što se drugih stilova tiče, u Zagrebu sam se nasvirao svega i svačega: Gato negro, latino-kvartet koji je dosta uspješno promicao tu vrstu glazbe po klubovima i stvorio solidnu količinu fanova. Naturalna mistika – reggae (bas) (albumi „Naturalna mistika“, „Uživancija – live in ZKM“, Loptoljubna pjesma – povodom svjetskog nogometnog prvenstva). Branko Bogunovic – Pif band koncert na Neumskom Etno festivalu. Caiman verde, ansambl Cubanske glazbe…albumi „Cuba linda“, „Nos otros Con alma“, koncert otvorenja 1.Hr salsa festivala u Rovinju. Darko Rundek – (koncerti-Fiju-briju, Zagreb gori, kultni klub Zoo-bar u Londonu, Jadranska turneja – 6 promo-koncerata za album „Apokalipso“. Paralelno s tim ponovo je pokrenut projekt Roderick novy i snima se materijal za CD(bas). Dio materijala je sniman u Novom Mestu, a na jednoj pjesmi pjeva i Josipa Lisac. U to vrijeme sam napisao i glazbenu špicu za Vojne igre u Zagrebu koja je pratila vizualno rješenje našeg proslavljenog dizajnera Borisa Ljubičića, kao i glazbu za lutkarsku predstavu Vuk i 7 kozlića koja je dobila 1. nagradu na natjecanju lutkarskih kazališta u Zagrebu. Kao glazbena pratnja sudjelovao sam uživo sa (viola) u monodrami glumca Mladena Vulića Ispovijed – GK Gavella. Godinu dana bio sam član banda Davora Radolfija kao basist i el. Violinist. KBC ili Kaiser blues company, album „Suitcase black and small“
Suradnje: Mayales funky-grupa  (koncert-Lagano-lagano,CD-Lagano-lagano)(bas). Drago Mlinarec (bas), Vanna (viola), Ibrica Jusić…koncert u HNK, DVD – „Amanet“(viola), Davor Radolfi…(bas, el. violina, vokal), Lidija Bajuk…(koncerti – Neum etno festival, Dora (Eurovizija), turneja po Švicarskoj , 4 koncerta; CD – „Zora djevojka“, „U Paprat“ i, „Luna“) Divas…(gudači kvartet) Neno Belan…(gudači kvartet)…koncert u Rijeci za Valentinovo Tony Lee King…(bas) (B.P. – club)Tomislav Goluban…CD „For a friend and a brother“ Nebojša Buhin…CD „Now“ (viola), Zlatko Pejaković…snimanje CD-a (viola), Zdravko Čolić…snimanje 2 pjesme za novi CD „Ono malo sreće“ (viola) „Tebe čuvam za kraj“,  „Prije nego te izgubim“ Trava zelena…Country band, Eduard Jimmy Matešić bluesers…koncert u Siscia Jazz clubu Positivo…stalna suradnja sa grupom Freak out band…klupski band, Soul shadows…soul band, Cubismo Rijeka Jazz festival (bass)…koncerti po Hrvatskoj i BiH, Ricardo Luque i prijatelji…koncerti, Stella dixieland-band…na Varaždinskom Jazz-festivalu DIM rock-blues trio…klupske svirke Član komornog orkestra Finskog jazz saksofoniste Tiima Verbollena (Ingolstadt jazz festival) Robert Vnuk – soul, r’n’b…klupske svirke, Country & blues all stars orchestra…klupske svirke, KBC – Kaiser blues company… album „Suitcase black and small“. U našoj obitelji je uvijek bilo veselo i sjećam se kako sam iz druge sobe slušao zafrkanciju i kako su to moji zvali „b program“ nakon koncerata (Memorijala Darko Lukić ili Franjo Krežma) kada su se kod nas okupljali eminentni umjetnici poput Tonka Ninića, Vladimira Ružđaka, Josipa Klime, Vladimira Kranjčevića, Pavice Gvozdić, Vladimira Krpana i brojni drugi koji su više cijenili takva druženja s organizatorima, nego prejedanja po restoranima i boravak u hotelskim sobama. Ti si u to vrijeme promovirao kvalitetne glazbenike i bandova, a ja sam baš ulijetao u zanimljive i zahtjevnije projekte koji nisu bili čista komercijala i tezga. Prvi počeci su bili s akustičnom gitarom i dragim prijateljima Margom (Damir Margaretić), Joškom, Lempijem i Debom kad smo kod „Zvona“ na promenadi svirali repertoar CSNY, Dylan, Clapton, Beatlesi i slično. Za jedno od glazbenih natjecanja za violu na kojima sam uglavnom osvajao visoke, pa čak i prve nagrade, tata mi je obećao i kupio bas gitaru. Sjećam se da sam nakon usvajanja prve nagrade jedva čekao da sjednemo u auto i odemo u Graz po bas gitaru. Bila je to japanska „Cimar“ bas gitara, kopija Fender Jazz basa.  Nakon nekog vremena sam (kao i većina basista opčinjen Pastoriusom) počupao pragove kako bih dobio taj specifični Fretless zvuk koji i danas obožavam. Sljedeća bas gitara je bila crna „Westone Faithless“ sa potpuno crnim vratom, bez ikakvih oznaka na njemu. Uh što sam bio važan. Negdje sam nabavio i crne žice pa sam morao paziti da ne nastupam u mraku. Teško bi našao i gitaru a kamoli tonove. Jednom sam tako svirao u bijelim rukavicama, to je bio jako zgodan prizor.

GRUPA KIKS

Mislim da ime benda govori dovoljno. Bili smo mladi zeleni, a trudili smo se skinuti stvari od Dire straitsa, Bad Company i drugih rock heroja. Gitaru je svirao Damir Kulhavi – Kuhani, a bubnjeve Zoran Grozdanić – Grole. Bilo je to i nalaženja u stanu Ivice Murata gdje smo on, Babin i ja svirali sebi i ekipi za dušu. Sjećam se da su svi jedva čekali „Pjesmu Broj 3“ od Timeovaca.

KONCERTI U TRAPERICAMA

Prvo u glazbenoj školi, a kasnije i u Klubu MO u STUC-u su se održavali koncerti u trapericama gdje smo Dobek, Mihan, Babin i ja bili svojevrsni kućni bend koji je svirao repertoar po svom izboru ili pratio pjevače koji su htjeli nešto otpjevati, to je bila posebna ludnica i vrlo vesela priča za osječke mlade ljude.

RUSHBUSH

Dobek, Mihan i ja (kasnije i Dražen Zelenika-Prle) našli smo se po pitanju glazbenog i sviračkog ukusa. Kako nismo imali pjevača, a u to vrijeme je bila jako popularna grupa „Leb i sol“, s tim smo počeli. Mi smo ih i privatno slušali do iznemoglosti. Onda smo proširili priču i na „Weather report“, naravno ono što smo mogli izvesti u „trici“, Billy Cobhama i slično. Znali smo svirati i klasične jazz standarde, onako „zbog higijene“. Uglavnom, mislim da smo ostavili traga i potaknuli druge osječke vrhunske glazbenike da se pozabave jazzom i jazz rockom. Sretan sam, kad danas vidim vrhunske glazbenike koji njeguju sličan stil – „No jazz band“, pa čak i onaj koji je kvalitetom daleko izvan granica Osijeka Goran Jurić-gitara.

COUNTRY LOLE

Su došle iznenada, dečki su me pozvali, a ja se s veseljem odazvao jer takvog benda do tada nije bilo u Osijeku. Frontman je bio naš dragi Damir Giordani koji je osim fenomenalnog pjevanja bio i vrhunski showman. Sastav – Giordani, Kuzmanović – bas, Čole – gitara, Pjer – mandolina i braća Krasnići gitara i banjo.

RODERICK

Nešto prije „Pogonskog goriva“ Kostelnik me pozvao da im snimim bas na nekoliko pjesama, što sam i napravio. Nastavili smo suradnju kad sam već bio u Zagrebu, pa sam snimio još nekoliko pjesama s basom i violom.

ARGUS JAZZ BAND

Jednom dok su nastupali u Kestenu, ja sam došao u Osijek sa svojim bandom „Gato negro“ gdje smo nastupali za Muzičku omladinu. Imao sam svoj mali prenosivi razglas pa sam ga donio u Kesten i imao čast svirati bas umjesto Kuma (Kuzmanović), baš tu večer svirali su tata (Vjekoslav Burić) klarinet, Čole – gitara, Dinko Liščić – bubnjevi i Kuzmanović bas.

Uslijedili su brojni nastupi, suradnje i uživancija u glazbi koju toliko volim. I na kraju jedno priznanje. Žao mi je što nisam na vrijeme vježbao klavir, kad sam trebao i morao. Klavir mi je fenomenalan instrument koji glazbeniku daje neslućene mogućnosti, kako za svirku tako i za pisanje aranžmana ili komponiranje. I druga stvar za kojom žalim je što od mog tate nisam naučio svirati saksofon. Imati u kući profesora klarineta i saksofona i ne iskoristiti to, moraš biti malo opaljen (ha ha ha).